Petnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"
Dublin Core
Title
Petnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"
Subject
Izložba, arhivska građa, Vera Šnajder Popović, školovanje, zvanja
Description
Šnajder dr. Marcel i Šnajder-Popović dr. Vera - Sarajevo, signatura HAS, O-MVŠ-384
Vera Šnajder (djevojački Popović) bila je prva žena matematičarka u Bosni i Hercegovini i prva žena – dekan jednog fakulteta u Bosni i Hercegovini, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji. Rođena je 2. februara 1904. godine u Reljevu kod Sarajeva, gdje je njen otac bio na čelu pravoslavne Bogoslovije. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu 1922. godine. Studij matematike - Grupa primijenjene matematike, teorijske matematike i eksperimentalne fizike upisala je i završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon završetka studija radila je kao profesor u Ženskoj gimnaziji u Sarajevu, da bi krajem 1929. godine, kao perspektivan stručnjak za matematiku, dobila stipendiju francuske vlade i otišla u Pariz na usavršavanje. Tamo je provela jednu školsku godinu, 1929./30. na poznatom Institutu Henry Poincaré gdje je učestvovala u naučnom radu i radila u njihovom laboratoriju. Njena stručnost i iskazana sposobnost preporučile su je i za dalji angažman u Parizu, pa tako nastavlja da radi kao honorarni saradnik u Laboratoriju za hidrodinamiku na Sorboni, gdje je ostala do kraja 1932. godine, kada se ipak vraća u Sarajevo. Upravo tokom svog boravka u Parizu Vera Šnajder je objavila svoj prvi naučni rad, koji je ujedno i prvi naučni rad ikad, iz oblasti matematike objavljen od strane nekog autora iz Bosne i Hercegovine. Rad je objavljen u naučnom časopisu Francuske akademije nauka Comptes Rendus de l'Académie des Sciences.
Po povratku u Sarajevo Vera Šnajder se vratila na mjesto profesora Ženske gimnazije gdje je i ostala narednih desetak godina, sve do početka Drugog svjetskog rata. Odmah na početku rata doživjela je strašnu ličnu tragediju kada je izgubila supruga, dr. Marcela Šnjadera koji je inače bio profesor filozofije i matematike, istaknuti intelektualac u to vrijeme. On se odmah na početku rata našao na udaru fašista, ne samo kao ljevičar i intelektualac, nego i kao Jevrej, porijeklom iz Poljske. Nakon što je odveden, Vera nikada nije saznala ništa o njemu, gdje ni kako je ubijen, a nije uspjela da otkrije čak ni njegov grob. Kao njegovoj supruzi i samoj intelektualki i pripadnici naprednih ljevičarskih strujanja, nije joj bilo lako preživljavati u tom periodu. Ostala je sama, sa maloljetnom kćerkom Milicom, oslabljenog zdravlja, no sve to nije je spriječilo da se uključi u aktivan rad za potrebe narodnooslobodilačkog pokreta u Sarajevu, uz nastavak angažmana na poučavanju matematike. Rigidna ustaška vlast prebacila je od decembra 1943. do juna 1944. u gimnaziju u Imotski, a nakon toga u Mostar do jula 1945. godine. Njeno ionako krhko zdravlje i bolest koju je vukla iz mladosti u ovakvim prilikama su se pogoršali, pa je uspjela dobiti dozvolu za liječenje i povratak u Sarajevo. Nakon rata i oslobođenja zemlje Vera Šnjader nastavlja svoj aktivni intelektualni angažman, naročito u oblasti gdje je bila najsposobnija i najjača, a to je prosvjeta i obrazovanje. Već u junu 1945. godine postavljena je za direktoricu Druge ženske gimnazije, da bi u martu naredne godine postala jedan od prvih profesora Više pedagoške škole u Sarajevu. Svoj doprinos daje i u Ministarstvu prosvjete gdje je postavljena na mjesto savjetnika 1947. godine. Međutim, njena prava sposobnost se iskazuje kroz organizaciju Katedre za matematiku koja počinje da djeluje nakon osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine, gdje biva postavljena u zvanju vanrednog profesora. To je bio prvi studij matematike u Bosni i Hercegovini i Vera Šnjader posvećeno radi na njegovom razvoju i radu koji je najdirektnije određen upravo njenim djelovanjem. Ova Katedra će 1960. godine prerasti u Odsjek za matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu kojem je Vera Šnjader dala veliki zamah u radu svojom neumornom brigom i zalaganjem za mlade i nadarene studente, ostvaraujući veze za centrima izvan zemlje. Profesorica Vera Šnajder je predavala Diferencijalnu geometriju i Racionalnu mehaniku, a povremeno i Linearnu algebru i Uvod u algebru. 1961. godine izabrana je za šefa Katedre za matematiku na novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu, a 28. februara 1963. godine dobiva zvanje redovnog profesora. Važila je za izuzetno dosljednog i stručnim principima odanog stručnjaka, matematičara i nastavnika, te je odavala utisak strogosti, no njen autoritet i pravednost su dolazili do izražaja kada je pomagala nadarenim studentima u dobivanju stipendija Univerziteta, Fakulteta, Energoinvesta i drugih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Njena sposobnost iskazana u organizacionim pitanjima i iskustvo koje je stekla na takvim poslovima dovelo je do jednoglasne podrške kolega da bude izabrana u školskoj 1951./52. godini na mjesto dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Na taj način postala je prva žena – dekan, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u tadašnjoj Jugoslaviji. Naravno, Vera Šnajder je u potpunosti opravdala svoje mjesto na toj poziciji, pa je tako 1953./54. i 1957./58 akademske godine birana na mjesto prodekana, a 1958./59. ponovo za dekana. Osim ovih odgovornih pozicija koje je uspješno obnašala, Vera Šnajder bila je aktivna i pomagala domaćoj struci i nauci gdje je god to mogla. Tako je bila dugogodišnji član Univerzitetskog savjeta, član Savjeta za prosvjetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Komisije i Savjeta Narodne biblioteke, člana Komisije za davanje zvanja naučni saradnik, predsjednik Komisije za polaganje profesorskih ispita. Bila je jedan od organizatora i predsjednica Društva Jugoslavija – Francuska, kao i predsjednica Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, te je bila glavni organizator IV kongresa matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije koji se održao u Sarajevu 1965. godine. Stručni rad Vere Šnajder u oblasti matematike najviše se odnosio na Riemannovu i Finslerovu geometriju u vezi sa racionalnom mehanikom. Njen rad bio je zapažen i van granica Jugoslavije, čemu su dokaz i priznanja koje je dobila: odlikovanje „Orden rada“ 1955. godine, te „Orden zasluga za narod sa srebrnim znacima“ 1965. godine.
Vera Šnajder zasigurno zauzima veoma značajno mjesto u bosanskohercegovačkoj naučnoj, ali i društvenoj historiji. Prije svega, tu je njena posebna ljubav i talenat za matematiku - naučnu oblast u kojoj je ostavila trajan pečat u Bosni i Hercegovini, a onda njena životna filozofija, opredjeljenost za napredni humanizam i racionalizam, kao baza za njenu potpunu posvećenost naučnom radu, a onda i pomaganju uspostavljanja naučnih institcija u Bosni i Hercegovini, pomaganju drugim nadarenim matematičarima, koji su kasnije postajali uspješni kadrovi u bosanskim privrednim gigantima kao što su „Energoinvest“, „Zrak“, „Unis“ i drugi. Vera Šnajder predstavlja svijetli primjer obazovane žene, intelektualke koja je postigla ogroman uspjeh kroz svoj trud i zalaganje, u društvenim okolnostima koje nisu bile obećavajuće, naročito u pogledu obrazovanja žena. Vera Šnajder je dokazala i pokazala kako se sve može postići, uz ispravnu motivaciju i iskrenu posvećenost radu. Kao čovjek, Vera Šnajder je ostala upamćena kao izuzetan pedagog, organizator, jako pravedna, beskompromisna i izvrsno obrazovana, govorila je više jezika, iako stroga, bila je omiljena među svojim studentima i saradnicima. Kroz cijeli svoj životni i radni vijek ostala je potpuno dosljedna nauci i humanosti čime je oplemenjivala sve oko sebe. Vera Šnajder je preminula u Sarajevu 14. februara 1976. godine.
Na panou se vide dokumenti iz fonda: njene diplome, izbori u zvanja, izbor za dekana, itd.
Vera Šnajder (djevojački Popović) bila je prva žena matematičarka u Bosni i Hercegovini i prva žena – dekan jednog fakulteta u Bosni i Hercegovini, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji. Rođena je 2. februara 1904. godine u Reljevu kod Sarajeva, gdje je njen otac bio na čelu pravoslavne Bogoslovije. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu 1922. godine. Studij matematike - Grupa primijenjene matematike, teorijske matematike i eksperimentalne fizike upisala je i završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon završetka studija radila je kao profesor u Ženskoj gimnaziji u Sarajevu, da bi krajem 1929. godine, kao perspektivan stručnjak za matematiku, dobila stipendiju francuske vlade i otišla u Pariz na usavršavanje. Tamo je provela jednu školsku godinu, 1929./30. na poznatom Institutu Henry Poincaré gdje je učestvovala u naučnom radu i radila u njihovom laboratoriju. Njena stručnost i iskazana sposobnost preporučile su je i za dalji angažman u Parizu, pa tako nastavlja da radi kao honorarni saradnik u Laboratoriju za hidrodinamiku na Sorboni, gdje je ostala do kraja 1932. godine, kada se ipak vraća u Sarajevo. Upravo tokom svog boravka u Parizu Vera Šnajder je objavila svoj prvi naučni rad, koji je ujedno i prvi naučni rad ikad, iz oblasti matematike objavljen od strane nekog autora iz Bosne i Hercegovine. Rad je objavljen u naučnom časopisu Francuske akademije nauka Comptes Rendus de l'Académie des Sciences.
Po povratku u Sarajevo Vera Šnajder se vratila na mjesto profesora Ženske gimnazije gdje je i ostala narednih desetak godina, sve do početka Drugog svjetskog rata. Odmah na početku rata doživjela je strašnu ličnu tragediju kada je izgubila supruga, dr. Marcela Šnjadera koji je inače bio profesor filozofije i matematike, istaknuti intelektualac u to vrijeme. On se odmah na početku rata našao na udaru fašista, ne samo kao ljevičar i intelektualac, nego i kao Jevrej, porijeklom iz Poljske. Nakon što je odveden, Vera nikada nije saznala ništa o njemu, gdje ni kako je ubijen, a nije uspjela da otkrije čak ni njegov grob. Kao njegovoj supruzi i samoj intelektualki i pripadnici naprednih ljevičarskih strujanja, nije joj bilo lako preživljavati u tom periodu. Ostala je sama, sa maloljetnom kćerkom Milicom, oslabljenog zdravlja, no sve to nije je spriječilo da se uključi u aktivan rad za potrebe narodnooslobodilačkog pokreta u Sarajevu, uz nastavak angažmana na poučavanju matematike. Rigidna ustaška vlast prebacila je od decembra 1943. do juna 1944. u gimnaziju u Imotski, a nakon toga u Mostar do jula 1945. godine. Njeno ionako krhko zdravlje i bolest koju je vukla iz mladosti u ovakvim prilikama su se pogoršali, pa je uspjela dobiti dozvolu za liječenje i povratak u Sarajevo. Nakon rata i oslobođenja zemlje Vera Šnjader nastavlja svoj aktivni intelektualni angažman, naročito u oblasti gdje je bila najsposobnija i najjača, a to je prosvjeta i obrazovanje. Već u junu 1945. godine postavljena je za direktoricu Druge ženske gimnazije, da bi u martu naredne godine postala jedan od prvih profesora Više pedagoške škole u Sarajevu. Svoj doprinos daje i u Ministarstvu prosvjete gdje je postavljena na mjesto savjetnika 1947. godine. Međutim, njena prava sposobnost se iskazuje kroz organizaciju Katedre za matematiku koja počinje da djeluje nakon osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine, gdje biva postavljena u zvanju vanrednog profesora. To je bio prvi studij matematike u Bosni i Hercegovini i Vera Šnjader posvećeno radi na njegovom razvoju i radu koji je najdirektnije određen upravo njenim djelovanjem. Ova Katedra će 1960. godine prerasti u Odsjek za matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu kojem je Vera Šnjader dala veliki zamah u radu svojom neumornom brigom i zalaganjem za mlade i nadarene studente, ostvaraujući veze za centrima izvan zemlje. Profesorica Vera Šnajder je predavala Diferencijalnu geometriju i Racionalnu mehaniku, a povremeno i Linearnu algebru i Uvod u algebru. 1961. godine izabrana je za šefa Katedre za matematiku na novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu, a 28. februara 1963. godine dobiva zvanje redovnog profesora. Važila je za izuzetno dosljednog i stručnim principima odanog stručnjaka, matematičara i nastavnika, te je odavala utisak strogosti, no njen autoritet i pravednost su dolazili do izražaja kada je pomagala nadarenim studentima u dobivanju stipendija Univerziteta, Fakulteta, Energoinvesta i drugih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Njena sposobnost iskazana u organizacionim pitanjima i iskustvo koje je stekla na takvim poslovima dovelo je do jednoglasne podrške kolega da bude izabrana u školskoj 1951./52. godini na mjesto dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Na taj način postala je prva žena – dekan, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u tadašnjoj Jugoslaviji. Naravno, Vera Šnajder je u potpunosti opravdala svoje mjesto na toj poziciji, pa je tako 1953./54. i 1957./58 akademske godine birana na mjesto prodekana, a 1958./59. ponovo za dekana. Osim ovih odgovornih pozicija koje je uspješno obnašala, Vera Šnajder bila je aktivna i pomagala domaćoj struci i nauci gdje je god to mogla. Tako je bila dugogodišnji član Univerzitetskog savjeta, član Savjeta za prosvjetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Komisije i Savjeta Narodne biblioteke, člana Komisije za davanje zvanja naučni saradnik, predsjednik Komisije za polaganje profesorskih ispita. Bila je jedan od organizatora i predsjednica Društva Jugoslavija – Francuska, kao i predsjednica Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, te je bila glavni organizator IV kongresa matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije koji se održao u Sarajevu 1965. godine. Stručni rad Vere Šnajder u oblasti matematike najviše se odnosio na Riemannovu i Finslerovu geometriju u vezi sa racionalnom mehanikom. Njen rad bio je zapažen i van granica Jugoslavije, čemu su dokaz i priznanja koje je dobila: odlikovanje „Orden rada“ 1955. godine, te „Orden zasluga za narod sa srebrnim znacima“ 1965. godine.
Vera Šnajder zasigurno zauzima veoma značajno mjesto u bosanskohercegovačkoj naučnoj, ali i društvenoj historiji. Prije svega, tu je njena posebna ljubav i talenat za matematiku - naučnu oblast u kojoj je ostavila trajan pečat u Bosni i Hercegovini, a onda njena životna filozofija, opredjeljenost za napredni humanizam i racionalizam, kao baza za njenu potpunu posvećenost naučnom radu, a onda i pomaganju uspostavljanja naučnih institcija u Bosni i Hercegovini, pomaganju drugim nadarenim matematičarima, koji su kasnije postajali uspješni kadrovi u bosanskim privrednim gigantima kao što su „Energoinvest“, „Zrak“, „Unis“ i drugi. Vera Šnajder predstavlja svijetli primjer obazovane žene, intelektualke koja je postigla ogroman uspjeh kroz svoj trud i zalaganje, u društvenim okolnostima koje nisu bile obećavajuće, naročito u pogledu obrazovanja žena. Vera Šnajder je dokazala i pokazala kako se sve može postići, uz ispravnu motivaciju i iskrenu posvećenost radu. Kao čovjek, Vera Šnajder je ostala upamćena kao izuzetan pedagog, organizator, jako pravedna, beskompromisna i izvrsno obrazovana, govorila je više jezika, iako stroga, bila je omiljena među svojim studentima i saradnicima. Kroz cijeli svoj životni i radni vijek ostala je potpuno dosljedna nauci i humanosti čime je oplemenjivala sve oko sebe. Vera Šnajder je preminula u Sarajevu 14. februara 1976. godine.
Na panou se vide dokumenti iz fonda: njene diplome, izbori u zvanja, izbor za dekana, itd.
Creator
Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić
Source
JU Historijski arhiv Sarajevo
Publisher
JU Historijski arhiv Sarajevo
Date
9.-17. juni 2025.
Contributor
JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva
Rights
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0)
Language
Bosanski jezik
Type
Izložbeni pano
Coverage
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025.
Collection
Citation
Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić, “Petnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva",” DARIAH-BiH, accessed November 16, 2025, https://dariahbih.unsa.ba/items/show/81.