Jedanaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"

Jedanaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"

Izložba, arhivska građa, Jelka Ostojić

Ostojić Jelka – Sarajevo, signatura HAS, O-JO-221
Jelka Ostojić rođena je 1877. godine u Zvorniku. Otac joj je bio sveštenik. Svoje djetinjstvo provela je u velikoj ljubavi s bratom Dragomirom i sestrom Ružom koju je posebno voljela. Dragoj sestri Ruži posvetila je mnoge stihove, a poslije njene rane smrti, čitav ciklus pjesama. Pohađala je Trgovačku školu Hrvatskog trgovačkog društva Merkur u Zagrebu, pripadajući onoj malobrojnoj intelektualnoj ženskoj mladeži u Bosni i Hercegovini. Trgovačku školu je završila 1904. godine, dakle u 27. godini života. Već 1910. godine nalazimo podatke o njenom službovanju, prvo u Tuzli kod privatnika Jove R. Jovanovića kao daktilografkinja, a kasnije se redaju namještenja u privatnim i konačno u državnim službama. Od 1919. do 1925. radi kao administrator u uredništvu „Srpske riječi“, kod urednika Stijepe Kobasice, a zatim od 1925./26. u redakciji „Večernje pošte“. Od 1928. pa sve do 1949. godine kada je penzionisana, radila je predano kao službenik u Oblasnoj tkaonici beza i vezionici u Sarajevu, te je kao jedan od najstarijih njenih službenika bila svjedok mnogih promjena kako naslova, tako i strukture poslovanja kroz cijeli niz godina. Ratne godine (1941.-1944.) provela je na radu u Tkaonici.
Književnim radom počela se baviti nešto prije završetka Trgovačke škole, oo 1903. godine. Njen književni opus nije veliki i ne predstavlja neku naročitu umjetničku vrijednost, ali ostaje svijetli primjer žene pisca, kao rijetke pojave u tadašnjoj bosanskoj sredini. Vezana uz rodni Zvornik, uz svoju porodicu, intimno povučena u svoje lične bolove zbog stradanja bližnjih, i male radosti, njene pjesme pisane upravo na te teme (očeva smrt, majčin dan, sestrina smrt, društvena događanja tog perioda), ne prelaze okvire osrednjih lirskih tvorevina. Mnogo osjećajnosti i sestrinske nježnosti unijela je u pjesme posvećene voljenoj „seji“ Ruži, kojoj posvećuje čitav ciklus lirskih pjesama. U borbi sa stihom često zaboravlja smisao, pa zato njene pjesme ostaju blijede i često naivne tvorevine. Nije štampala mnogo radova, svega nekoliko pjesama izašlo je rasuto po raznim časopisima i novinama, počevši od 1905. pa do pred rat 1941. Štampala je u časopisima „Srpska riječ“, „Ženski svijet“, „Gajret“, „Novi odjek“, „Budućnost“, „Politika“, itd.
Napisala je i dvije pripovijetke: „Posljednji osmijeh“ i drugu nedovršenu „Opklada“. Obje priče opisuju događaje iz Prvog svjetskog rata. Od njenog književnog rada ostalo je još nešto aforizama, članaka, pjesama, te se time završava književno stvaralaštvo Jelke Ostojić. Ova skromna žena, pisac u par svojih članaka izrazila je i nekoliko misli o ženskom pravu, o radu i njegovoj neodoljivoj snazi, o religiji, o vjeri u bolju budućnost, kao i o svojim unutrašnjim trenucima slabosti, bola, čežnje i radosti. Preminula je u 86. godini života, tiho i nečujno, kao penzionerka, ostavivši za sobom svoje omiljene pjesme. Na panou se mogu vidjeti arhivski dokumenti iz fonda o Jelki Ostojić: diploma sa Trgovačke škole, dokumenti o njenim zaposlenjima.

Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić

JU Historijski arhiv Sarajevo

JU Historijski arhiv Sarajevo

9.-17. juni 2025.

JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0)

Bosanski jezik

Izložbeni pano

Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025.