Sedmi pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"
Dublin Core
Title
Sedmi pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva"
Subject
Izložba, arhivska građa, Adelina Paulina Irby
Description
Adelina Paulina Irby – Sarajevo, signatura: HAS, O-API-381
Adelina Paulina Irbi (Adeline Paulina Irby) ili jednostavno Mis Irbi, kako je ostala upamćena, bila je engleska dama, sufražetkinja, putnica i putopisac, koja je svoj životni poziv ostvarila u balkanskim krajevima putujući, istražujući i bilježeći ovdašnje prilike u 19. stoljeću, u periodu pred kraj osmanske vladavine i u austrougarskom periodu. Svoja putovanja započela je već 1857. godine zajedno sa svojom dugogodišnjom prijateljicom Georginom Muir Mackenzie, kada su posjetile banjska odmarališta u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Obilazeći područja balkanskih zemalja, posebno su bile zabrinute zbog loših prosvjetnih prilika i slabe pismenosti, te premalog broja škola u tim područjima. Kao rezultat njihovih putovanja po Balkanu, objavile su knjigu, na sedam stotina stranica – uključujući ilustracije, mape i detaljna objašnjenja koja je objavljena u Londonu 1867. godine, pod naslovom Putovanja u slavenske provincije Turske u Evropi. Knjiga je bila više od putopisa, a preko nje su željele upoznati javnost u Engleskoj sa situacijom u ovdašnjim područjima.
U Sarajevu je Mis Irbi ostala upamćena po svom humanitarnom radu i otvaranju škole za djevojčice. Najprije je 1866. godine kupila zemlju za gradnju škole, na lokalitetu nizvodno od mosta Čobanija, u mahali Žabljak, u blizini Ulice Sahtijanuša, koje je platila 900 funti. Nakon što je prikupila dovoljno sredstava u svojoj zemlji, obilazeći razne institucije i dobrotvore, škola je 1870. godine (negdje se navodi 28.11.1869.) počela sa radom. Nije naišla na mnogo odobravanja u početku, domaće stanovništvo je dosta podozrijevalo od strankinje koja je došla u njihovu zemlju i pozivala njihovu djecu, posebno djevojčice da se upišu u školu. Na veliku pomoć je naišla kod Stake Skenderove koja je pomogla Irbijevoj u radu škole prvih godina, jer je i sama ranije pokrenula i vodila školu za djevojčice koja je u međuvremenu zatvorena. Nova škola je bila poznata i kao Miss Irbyjev zavod i radila je nekoliko godina, međutim kada je 1875. godine počeo Hercegovački ustanak kada se domaće, pretežno srpsko stanovništvo pobunilo protiv osmanske vlasti, škola Mis Irbi je prestala sa radom u takvim nesigurnim okolnostima. Prije nego što se 1877. godine vratila u svoju zemlju Englesku, zajedno sa prijateljicom Priscillom Johnson, Mis Irbi je iskoristila svoja novčana sredstva da nabavi hranu i podijeli bosanskom stanovništvu ugroženom u ratnim okolnostima i izbjeglom u dijelove Dalmacije, ali i Slavonije. Mis Irbi je nesebično pomagala narod i u ratnim okolnostima, te je i tada osnivala mala školska odjeljenja da bi se djeca, ratna siročad obrazovala, pa je tako do 1878. godine osnovala preko dvadeset škola za izbjeglu djecu u Bosanskoj Krajini, Slavoniji i Dalmaciji, najviše u Pakracu, okolici Knina i u Bosanskom Petrovcu. U periodu od 1875. do 1879. godine Adelina Paulina Irbi je kroz svoje humanitarne aktivnosti, uz pomoć brojnih dobročinitelja, sakupila i podijelila 41.000 funti u hrani, odjeći i drugim potrepštinama za ljude u nevolji. Na jednu pohvalu za svoj rad u tom periodu, Mis Irbi je odgovorila: „Pomoći onom ko je slabiji od tebe je sveto. Istina je sveta. Historija nije sveta jer je puna laži, kao i ljudi koji je pišu. Velika ti hvala! Ono što ovdje radim dovoljno je za mene.“
Adelina Paulina Irbi se vratila u Sarajevo 1879. godine, obnovila rad svoje škole i nastavila je razvijati u narednim godinama. Škola je prerasla u Zavod gdje se hiljade i hiljade djece školovalo, a brojni učitelji i učiteljice su izašli iz škole spremni za svoje plemenito zvanje. Mis Irbi je svoj život posvetila pomaganju i obrazovanju slabijih, posebno djevojčica, te svojim plemenitim radom ostavila neizbrisiv trag u historiji Sarajeva. Bila je vrlo aktivna u kulturnom životu Sarajeva. Između ostalih stvari, njenom potporom osnovana je Dobrotvorna zadruga Srpkinja Sarajevki 1905. godine, a bila je i počasna članica Srpskog učiteljskog udruženja za Bosnu i Hercegovinu. Veliki dio svojih ličnih sredstava dala je za izgradnju Protestantske crkve u Sarajevu (današnje zgrade Likovne akademije), a za svoj rad dobila je više odlikovanja. Umrla je u svom Zavodu 15. septembra 1911. godine, a svo svoje nasljedstvo je zavještala i ostavila za dobrobit škole i onih kojima je pomoć potrebna. Iako je njena želja bila da se sahrani jako skromno, desetine hiljada ljudi su došli na posljedni ispraćaj i tako dostojno obilježili njen odlazak na vječni počinak, ali i u vječno sjećanje koje je zasigurno zaslužila svojim nesebičnim djelovanjem cijelog života. Svojim djelovanjem je Miss Irby ostavila ogroman pečat na početke emancipacije mladih žena i djevojaka u Sarajevu, pa onda i u Bosni i Hercegovini, prije svega kroz rad Zavoda za obrazovanje koji je osnovala i kroz koji su se obrazovale hiljade djevojčica i djevojaka. Zgrada Zavoda Miss Irby je srušena 1928. godine, a na njenom mjestu je sagrađena zgrada Doma Kola srpskih sestara. Nakon Drugog svjetsog rata tu je bio smješten Ženski studentski dom dr. Mladen Stojanović. Danas je tu smješteno kantonalno tužilaštvo. Na panou se vide arhivalije iz fonda Irbijeve.
Adelina Paulina Irbi (Adeline Paulina Irby) ili jednostavno Mis Irbi, kako je ostala upamćena, bila je engleska dama, sufražetkinja, putnica i putopisac, koja je svoj životni poziv ostvarila u balkanskim krajevima putujući, istražujući i bilježeći ovdašnje prilike u 19. stoljeću, u periodu pred kraj osmanske vladavine i u austrougarskom periodu. Svoja putovanja započela je već 1857. godine zajedno sa svojom dugogodišnjom prijateljicom Georginom Muir Mackenzie, kada su posjetile banjska odmarališta u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Obilazeći područja balkanskih zemalja, posebno su bile zabrinute zbog loših prosvjetnih prilika i slabe pismenosti, te premalog broja škola u tim područjima. Kao rezultat njihovih putovanja po Balkanu, objavile su knjigu, na sedam stotina stranica – uključujući ilustracije, mape i detaljna objašnjenja koja je objavljena u Londonu 1867. godine, pod naslovom Putovanja u slavenske provincije Turske u Evropi. Knjiga je bila više od putopisa, a preko nje su željele upoznati javnost u Engleskoj sa situacijom u ovdašnjim područjima.
U Sarajevu je Mis Irbi ostala upamćena po svom humanitarnom radu i otvaranju škole za djevojčice. Najprije je 1866. godine kupila zemlju za gradnju škole, na lokalitetu nizvodno od mosta Čobanija, u mahali Žabljak, u blizini Ulice Sahtijanuša, koje je platila 900 funti. Nakon što je prikupila dovoljno sredstava u svojoj zemlji, obilazeći razne institucije i dobrotvore, škola je 1870. godine (negdje se navodi 28.11.1869.) počela sa radom. Nije naišla na mnogo odobravanja u početku, domaće stanovništvo je dosta podozrijevalo od strankinje koja je došla u njihovu zemlju i pozivala njihovu djecu, posebno djevojčice da se upišu u školu. Na veliku pomoć je naišla kod Stake Skenderove koja je pomogla Irbijevoj u radu škole prvih godina, jer je i sama ranije pokrenula i vodila školu za djevojčice koja je u međuvremenu zatvorena. Nova škola je bila poznata i kao Miss Irbyjev zavod i radila je nekoliko godina, međutim kada je 1875. godine počeo Hercegovački ustanak kada se domaće, pretežno srpsko stanovništvo pobunilo protiv osmanske vlasti, škola Mis Irbi je prestala sa radom u takvim nesigurnim okolnostima. Prije nego što se 1877. godine vratila u svoju zemlju Englesku, zajedno sa prijateljicom Priscillom Johnson, Mis Irbi je iskoristila svoja novčana sredstva da nabavi hranu i podijeli bosanskom stanovništvu ugroženom u ratnim okolnostima i izbjeglom u dijelove Dalmacije, ali i Slavonije. Mis Irbi je nesebično pomagala narod i u ratnim okolnostima, te je i tada osnivala mala školska odjeljenja da bi se djeca, ratna siročad obrazovala, pa je tako do 1878. godine osnovala preko dvadeset škola za izbjeglu djecu u Bosanskoj Krajini, Slavoniji i Dalmaciji, najviše u Pakracu, okolici Knina i u Bosanskom Petrovcu. U periodu od 1875. do 1879. godine Adelina Paulina Irbi je kroz svoje humanitarne aktivnosti, uz pomoć brojnih dobročinitelja, sakupila i podijelila 41.000 funti u hrani, odjeći i drugim potrepštinama za ljude u nevolji. Na jednu pohvalu za svoj rad u tom periodu, Mis Irbi je odgovorila: „Pomoći onom ko je slabiji od tebe je sveto. Istina je sveta. Historija nije sveta jer je puna laži, kao i ljudi koji je pišu. Velika ti hvala! Ono što ovdje radim dovoljno je za mene.“
Adelina Paulina Irbi se vratila u Sarajevo 1879. godine, obnovila rad svoje škole i nastavila je razvijati u narednim godinama. Škola je prerasla u Zavod gdje se hiljade i hiljade djece školovalo, a brojni učitelji i učiteljice su izašli iz škole spremni za svoje plemenito zvanje. Mis Irbi je svoj život posvetila pomaganju i obrazovanju slabijih, posebno djevojčica, te svojim plemenitim radom ostavila neizbrisiv trag u historiji Sarajeva. Bila je vrlo aktivna u kulturnom životu Sarajeva. Između ostalih stvari, njenom potporom osnovana je Dobrotvorna zadruga Srpkinja Sarajevki 1905. godine, a bila je i počasna članica Srpskog učiteljskog udruženja za Bosnu i Hercegovinu. Veliki dio svojih ličnih sredstava dala je za izgradnju Protestantske crkve u Sarajevu (današnje zgrade Likovne akademije), a za svoj rad dobila je više odlikovanja. Umrla je u svom Zavodu 15. septembra 1911. godine, a svo svoje nasljedstvo je zavještala i ostavila za dobrobit škole i onih kojima je pomoć potrebna. Iako je njena želja bila da se sahrani jako skromno, desetine hiljada ljudi su došli na posljedni ispraćaj i tako dostojno obilježili njen odlazak na vječni počinak, ali i u vječno sjećanje koje je zasigurno zaslužila svojim nesebičnim djelovanjem cijelog života. Svojim djelovanjem je Miss Irby ostavila ogroman pečat na početke emancipacije mladih žena i djevojaka u Sarajevu, pa onda i u Bosni i Hercegovini, prije svega kroz rad Zavoda za obrazovanje koji je osnovala i kroz koji su se obrazovale hiljade djevojčica i djevojaka. Zgrada Zavoda Miss Irby je srušena 1928. godine, a na njenom mjestu je sagrađena zgrada Doma Kola srpskih sestara. Nakon Drugog svjetsog rata tu je bio smješten Ženski studentski dom dr. Mladen Stojanović. Danas je tu smješteno kantonalno tužilaštvo. Na panou se vide arhivalije iz fonda Irbijeve.
Creator
Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić
Source
JU Historijski arhiv Sarajevo
Publisher
JU Historijski arhiv Sarajevo
Date
9.-17. juni 2025.
Contributor
JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva
Rights
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0)
Language
Bosanski jezik
Type
Izložbeni pano
Coverage
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025.
Collection
Citation
Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić, “Sedmi pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva",” DARIAH-BiH, accessed November 16, 2025, https://dariahbih.unsa.ba/items/show/73.