1 10 31 https://dariahbih.unsa.ba/files/original/30cadaa4a018f7ade8f7f86ce918aaed.jpg 3435746961a83fafe4af0c55adfecdf8 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Sound A resource primarily intended to be heard. Examples include a music playback file format, an audio compact disc, and recorded speech or sounds. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Šesnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Vera Šnajder Popović, školovanje, zvanja Description An account of the resource Vera Šnajder (djevojački Popović) bila je prva žena matematičarka u Bosni i Hercegovini i prva žena – dekan jednog fakulteta u Bosni i Hercegovini, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji. Vera Šnajder zasigurno zauzima veoma značajno mjesto u bosanskohercegovačkoj naučnoj, ali i društvenoj historiji. Prije svega, tu je njena posebna ljubav i talenat za matematiku - naučnu oblast u kojoj je ostavila trajan pečat u Bosni i Hercegovini, a onda njena životna filozofija, opredjeljenost za napredni humanizam i racionalizam, kao baza za njenu potpunu posvećenost naučnom radu, a onda i pomaganju uspostavljanja naučnih institcija u Bosni i Hercegovini, pomaganju drugim nadarenim matematičarima, koji su kasnije postajali uspješni kadrovi u bosanskim privrednim gigantima kao što su „Energoinvest“, „Zrak“, „Unis“ i drugi. Vera Šnajder predstavlja svijetli primjer obazovane žene, intelektualke koja je postigla ogroman uspjeh kroz svoj trud i zalaganje, u društvenim okolnostima koje nisu bile obećavajuće, naročito u pogledu obrazovanja žena. Vera Šnajder je dokazala i pokazala kako se sve može postići, uz ispravnu motivaciju i iskrenu posvećenost radu. Kao čovjek, Vera Šnajder je ostala upamćena kao izuzetan pedagog, organizator, jako pravedna, beskompromisna i izvrsno obrazovana, govorila je više jezika, iako stroga, bila je omiljena među svojim studentima i saradnicima. Kroz cijeli svoj životni i radni vijek ostala je potpuno dosljedna nauci i humanosti čime je oplemenjivala sve oko sebe. Na panou se vide arhivalije iz fonda: isječci iz novina koji prate njen rad i intelekatualni angažman. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/9bb2af81bc4a456bb75f9304907a8ce2.jpg 0817e187d477fd3c770f7739b06f96f0 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Petnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Vera Šnajder Popović, školovanje, zvanja Description An account of the resource Šnajder dr. Marcel i Šnajder-Popović dr. Vera - Sarajevo, signatura HAS, O-MVŠ-384 Vera Šnajder (djevojački Popović) bila je prva žena matematičarka u Bosni i Hercegovini i prva žena – dekan jednog fakulteta u Bosni i Hercegovini, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji. Rođena je 2. februara 1904. godine u Reljevu kod Sarajeva, gdje je njen otac bio na čelu pravoslavne Bogoslovije. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu 1922. godine. Studij matematike - Grupa primijenjene matematike, teorijske matematike i eksperimentalne fizike upisala je i završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon završetka studija radila je kao profesor u Ženskoj gimnaziji u Sarajevu, da bi krajem 1929. godine, kao perspektivan stručnjak za matematiku, dobila stipendiju francuske vlade i otišla u Pariz na usavršavanje. Tamo je provela jednu školsku godinu, 1929./30. na poznatom Institutu Henry Poincaré gdje je učestvovala u naučnom radu i radila u njihovom laboratoriju. Njena stručnost i iskazana sposobnost preporučile su je i za dalji angažman u Parizu, pa tako nastavlja da radi kao honorarni saradnik u Laboratoriju za hidrodinamiku na Sorboni, gdje je ostala do kraja 1932. godine, kada se ipak vraća u Sarajevo. Upravo tokom svog boravka u Parizu Vera Šnajder je objavila svoj prvi naučni rad, koji je ujedno i prvi naučni rad ikad, iz oblasti matematike objavljen od strane nekog autora iz Bosne i Hercegovine. Rad je objavljen u naučnom časopisu Francuske akademije nauka Comptes Rendus de l'Académie des Sciences. Po povratku u Sarajevo Vera Šnajder se vratila na mjesto profesora Ženske gimnazije gdje je i ostala narednih desetak godina, sve do početka Drugog svjetskog rata. Odmah na početku rata doživjela je strašnu ličnu tragediju kada je izgubila supruga, dr. Marcela Šnjadera koji je inače bio profesor filozofije i matematike, istaknuti intelektualac u to vrijeme. On se odmah na početku rata našao na udaru fašista, ne samo kao ljevičar i intelektualac, nego i kao Jevrej, porijeklom iz Poljske. Nakon što je odveden, Vera nikada nije saznala ništa o njemu, gdje ni kako je ubijen, a nije uspjela da otkrije čak ni njegov grob. Kao njegovoj supruzi i samoj intelektualki i pripadnici naprednih ljevičarskih strujanja, nije joj bilo lako preživljavati u tom periodu. Ostala je sama, sa maloljetnom kćerkom Milicom, oslabljenog zdravlja, no sve to nije je spriječilo da se uključi u aktivan rad za potrebe narodnooslobodilačkog pokreta u Sarajevu, uz nastavak angažmana na poučavanju matematike. Rigidna ustaška vlast prebacila je od decembra 1943. do juna 1944. u gimnaziju u Imotski, a nakon toga u Mostar do jula 1945. godine. Njeno ionako krhko zdravlje i bolest koju je vukla iz mladosti u ovakvim prilikama su se pogoršali, pa je uspjela dobiti dozvolu za liječenje i povratak u Sarajevo. Nakon rata i oslobođenja zemlje Vera Šnjader nastavlja svoj aktivni intelektualni angažman, naročito u oblasti gdje je bila najsposobnija i najjača, a to je prosvjeta i obrazovanje. Već u junu 1945. godine postavljena je za direktoricu Druge ženske gimnazije, da bi u martu naredne godine postala jedan od prvih profesora Više pedagoške škole u Sarajevu. Svoj doprinos daje i u Ministarstvu prosvjete gdje je postavljena na mjesto savjetnika 1947. godine. Međutim, njena prava sposobnost se iskazuje kroz organizaciju Katedre za matematiku koja počinje da djeluje nakon osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine, gdje biva postavljena u zvanju vanrednog profesora. To je bio prvi studij matematike u Bosni i Hercegovini i Vera Šnjader posvećeno radi na njegovom razvoju i radu koji je najdirektnije određen upravo njenim djelovanjem. Ova Katedra će 1960. godine prerasti u Odsjek za matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu kojem je Vera Šnjader dala veliki zamah u radu svojom neumornom brigom i zalaganjem za mlade i nadarene studente, ostvaraujući veze za centrima izvan zemlje. Profesorica Vera Šnajder je predavala Diferencijalnu geometriju i Racionalnu mehaniku, a povremeno i Linearnu algebru i Uvod u algebru. 1961. godine izabrana je za šefa Katedre za matematiku na novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu, a 28. februara 1963. godine dobiva zvanje redovnog profesora. Važila je za izuzetno dosljednog i stručnim principima odanog stručnjaka, matematičara i nastavnika, te je odavala utisak strogosti, no njen autoritet i pravednost su dolazili do izražaja kada je pomagala nadarenim studentima u dobivanju stipendija Univerziteta, Fakulteta, Energoinvesta i drugih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Njena sposobnost iskazana u organizacionim pitanjima i iskustvo koje je stekla na takvim poslovima dovelo je do jednoglasne podrške kolega da bude izabrana u školskoj 1951./52. godini na mjesto dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Na taj način postala je prva žena – dekan, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u tadašnjoj Jugoslaviji. Naravno, Vera Šnajder je u potpunosti opravdala svoje mjesto na toj poziciji, pa je tako 1953./54. i 1957./58 akademske godine birana na mjesto prodekana, a 1958./59. ponovo za dekana. Osim ovih odgovornih pozicija koje je uspješno obnašala, Vera Šnajder bila je aktivna i pomagala domaćoj struci i nauci gdje je god to mogla. Tako je bila dugogodišnji član Univerzitetskog savjeta, član Savjeta za prosvjetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Komisije i Savjeta Narodne biblioteke, člana Komisije za davanje zvanja naučni saradnik, predsjednik Komisije za polaganje profesorskih ispita. Bila je jedan od organizatora i predsjednica Društva Jugoslavija – Francuska, kao i predsjednica Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, te je bila glavni organizator IV kongresa matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije koji se održao u Sarajevu 1965. godine. Stručni rad Vere Šnajder u oblasti matematike najviše se odnosio na Riemannovu i Finslerovu geometriju u vezi sa racionalnom mehanikom. Njen rad bio je zapažen i van granica Jugoslavije, čemu su dokaz i priznanja koje je dobila: odlikovanje „Orden rada“ 1955. godine, te „Orden zasluga za narod sa srebrnim znacima“ 1965. godine. Vera Šnajder zasigurno zauzima veoma značajno mjesto u bosanskohercegovačkoj naučnoj, ali i društvenoj historiji. Prije svega, tu je njena posebna ljubav i talenat za matematiku - naučnu oblast u kojoj je ostavila trajan pečat u Bosni i Hercegovini, a onda njena životna filozofija, opredjeljenost za napredni humanizam i racionalizam, kao baza za njenu potpunu posvećenost naučnom radu, a onda i pomaganju uspostavljanja naučnih institcija u Bosni i Hercegovini, pomaganju drugim nadarenim matematičarima, koji su kasnije postajali uspješni kadrovi u bosanskim privrednim gigantima kao što su „Energoinvest“, „Zrak“, „Unis“ i drugi. Vera Šnajder predstavlja svijetli primjer obazovane žene, intelektualke koja je postigla ogroman uspjeh kroz svoj trud i zalaganje, u društvenim okolnostima koje nisu bile obećavajuće, naročito u pogledu obrazovanja žena. Vera Šnajder je dokazala i pokazala kako se sve može postići, uz ispravnu motivaciju i iskrenu posvećenost radu. Kao čovjek, Vera Šnajder je ostala upamćena kao izuzetan pedagog, organizator, jako pravedna, beskompromisna i izvrsno obrazovana, govorila je više jezika, iako stroga, bila je omiljena među svojim studentima i saradnicima. Kroz cijeli svoj životni i radni vijek ostala je potpuno dosljedna nauci i humanosti čime je oplemenjivala sve oko sebe. Vera Šnajder je preminula u Sarajevu 14. februara 1976. godine. Na panou se vide dokumenti iz fonda: njene diplome, izbori u zvanja, izbor za dekana, itd. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/73d1881ea4e4cb64f95a0aeff588dc0a.jpg 5a415a9eafdc00690c6a499cddfcea4f Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Četrnaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Laura Papo Bohoreta, rukopisi drama Description An account of the resource Laura Papo Bohoreta, Sefardska Jevrejka, bila je prva žena koja je pisala i producirala dramske tekstove u Sarajevu toga vremena. Obrazovana žena za svoje vrijeme, govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, Laura Papo bila je čuvar sefardske kulture i tradicije, jer je kroz svoje djelovanje pokušavala da sačuva i popularizira maternji jezik – Judeo-Španski ili Ladino, kako bi se prenio budućim generacijama. Na panou se mogu vidjeti dijelovi njenih rukopisa: Drama Esterka je jedna od nekoliko socijalnih drama koje je Bohoreta napisala, a kroz koje njihovi ženski likovi najbolje ocrtavaju teme karakteristične za stvaralački opus Bohorete, odnosno, njenu percepciju feminizma, kroz koje ispoljavanje ona staje u odbranu ženskih prava na obrazovanje i rad. Uz afirmaciju ženskih prava, tu je naglašen i socijalni momenat, odnosno, prikazujući događaje u drami i likove koji učestvuju, dobijamo sliku društvenih problema toga vremena, kada se efekti svjetske ekonomske krize tridesetih godina 20.og stoljeća snažno osjete i u Bosni. Svi ovi elementi su prikazani kroz specifičan kulturni milje sarajevske sefardske zajednice sa njenim običajima, navikama, manirima, jezikom. Pozorišni komad Esterka izvođen je više puta u Sarajevu, ali i u Beogradu, a izvodila ga je Jevrejska radnička omladinska zajednica „Matatja“ iz Sarajeva; Ožos Mios / Oči moje – Komad iz sefardskog folklora iz Bosne, misli i sjećanja posvećena našim bakama. Ova drama se igrala u Narodnom pozorištu u Sarajevu u oktobru 1931. godine, igrala je diletantska grupa „Matatja“, a oglašeno je u „Jevrejskom glasu“. Djelo se može shvatiti kao tragikomedija, sa zapletima koji su jednostavni i zabavni, ali istovremeno i tragični. Bohoreta je učestvovala u postavci na scenu i ove drame. U tekstu se pojavljuju skice scena s jasnim uputima o organizaciji prostora, predmetima na sceni i postavci likova što namgovori da je Bohoreta ne samo napisala komad, nego učestvovala i u njegovoj scenskoj izvedbi, a ujedno je pratila na klaviru scensko izvođenje romansi u predstavi; Shuegra ni de baro buena – Ritrato social de nuestros dias, Dedicado a Šalom Daniti / Svekrva ne valja ni od ilovače – Društvena slika iz naših dana, posvećeno Šalomu Daniti; La pasensia vale mućo – Estampa de folklor del tiempo turko. En un akto Laura Papo, Tiempo: noće de alhat el 7 abril 1934-10 abril 1934 / Strpljivost vrijedi mnogo, Folklorna slika iz turskog doba u jednom činu. Ovo djelo nema radnje, nego se prikazuje svečano sijelo u kući Judači Amara, jorgandžije na blagdan alhata. Pjeva se blagdanska pjesma. Razgovori, šale, zadirkivanja, pjesme; La mužer Sefardi de Bosna - A la 'Benevolencia' valerosa amiga del progreso, Laura Papo Bohoreta / Sefardska žena iz Bosne – Posvećeno 'La Benevolenciji' vrijednoj prijateljici napretka, Ovo djelo Bohoreta je napisala kao rezultat inspiracije koju je dobila odgovarajući još 1917. godine na uvredljiv članak Jelice Bernadžikovske „Die sudslavische Frau in der Politik“objavljenom u časopisu Bosnischen Post. Svoj odgovor, članak pod naslovom „Die Spanolische Frau in Bosnien“ Bohoreta je napisala također na njemačkom jeziku, da pokaže šta je žena Sefartkinja. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/9be5a7eb1ad1e91e9bdcae864e820b98.jpg a41bd8ae21019b0ad9b309c50350991d Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Sound A resource primarily intended to be heard. Examples include a music playback file format, an audio compact disc, and recorded speech or sounds. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Trinaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Laura Papo Bohoreta, dokumenti iz fonda Description An account of the resource Papo Laura Bohoreta – Sarajevo, signatura HAS, O-BP-168 Laura Papo Bohoreta rođena je 1891. godine u Sarajevu kao Luna Levi i kao najstarija kćerka Jude Leona i Ester Levi, otuda i nadimak „Bohoreta“ – najstarija kći. Luna je njeno pravo, sefardsko ime, a Laura je drugo nezvanično ime koje je dobila slijedom ondašnje mode da se jevrejskoj djeci dā i jedno ime iz zapadne kulture. U periodu od 1900. do 1908. Luna sa porodicom živi u Istanbulu, a taj period života je za nju višestruko značajan, jer se tu obrazovala (tamo je završila francusko-jevrejsku školu „Alliance Israeliti“) i učila jezike: francuski, njemački, pomalo turski i engleski. Španjolski (ladino) joj je bio drugi maternji jezik. Po povratku iz Istanbula, zbog loše materijalne situacije u porodici, pokušava pomoći dajući instrukcije iz stranih jezika i o tome izdaje oglase u novinama. Osim obrazovanja u Istanbulu, Bohoreta je u Parizu završila šestomjesečni „Cours de vacances“ nakon čega je dobila diplomu koja joj je omogućavala poučavanje francuskog jezika i književnosti. Njezina porodica, odnosno, njezin otac u Sarajevu je otvorio salon za šešire i cvijeće – „Chic Parisien“ u kojem su radile Laurine sestre Nina, Klara i Blanka. Udajom postaje Laura Papo, supruga Danijela Pape od 1912. godine. Rodila je dva sina, Judu i Bar Kohbu, ali rano gubi muža i uglavnom sama prolazi kroz život. Zbog takvih životnih okolnosti morala se sama izdržavati, te je radila, ali u isto vrijeme i stvarala. Život joj je završio u tužnim i tragičnim okolnostima, jer su joj oba sina odvedena i ubijena u logoru Jasenovac. Sama, bez stvarnih saznanja o sudbini sinova, Laura Papo je svoje posljednje dane života provela u Sarajevu u jednoj bolnici gdje su je skrivale časne sestre. Umrla je 1942. godine. Laura Papo Bohoreta, Sefardska Jevrejka, bila je prva žena koja je pisala i producirala dramske tekstove u Sarajevu toga vremena. Obrazovana žena za svoje vrijeme, govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, Laura Papo bila je čuvar sefardske kulture i tradicije, jer je kroz svoje djelovanje pokušavala da sačuva i popularizira maternji jezik – Judeo-Španski ili Ladino, kako bi se prenio budućim generacijama. „Ona zaista opisuje bosanske sefardske tipove i bosanske prilike, ima u njenim djelima i neke naglašene osjećajnosti koja bi se uvjetno rečeno mogla nazvati bosanskom, jer ona nosi neke tragove iz orijentalne epohe, ali su njene poruke mnogo šire i univerzalnije“, navodi za Bohoretino djelo Muhamed Nezirović, u svome prijevodu njenog djela „La mužer sefardí de Bosna - Sefardska žena u Bosni“, koje je najpoznatije, najviše izučavano i jedino njeno djelo prevedeno na bosanski jezik, izdato u Sarajevu, 2005. godine. Pisala je novele, drame, kratke priče, pjesme, prevodila s francuskog, sakupljala sefardske poslovice, romanse, pripovijetke. Čak je prevela i adaptirala neka djela francuskih autora: Jules Verne Djeca kapetana Granta i Emil de Girardina Veselje plaši. Njena možda i najmanje poznata drama je Elvira, a napisala ju je na francuskom i to je jedino njeno djelo koje nije napisano na Judeo-Španskom ili Ladinu (ova drama ne nalazi se u rukopisnoj zaostavštini koja se čuva u Historijskom arhivu Sarajevo). Napisala je nekoliko pripovjedaka, od kojih je sačuvana „Dulse de rosas“ (Slatko od ruža), a svoje pripovijetke objavljivala je u jevrejskim sedmičnicima: „Jevrejskom životu“ i „Jevrejskom glasu“. Pjesnički opus nije veliki, neke od pjesama su: „Violetas“ (Ljubičice), „Huanita“, „Madres“. Pisala je Bohoreta i članke za novine, većinom osvrte na određene pojave iz njene okoline koje su kod nje izazvale negodovanje, pa bi na njih reagovala putem novinskih članaka. Prvi je osvrt iz 1924. godine, na priču Avrama Romana Bukija Dos vizinas in el kortižo-Dvije susjede u dvorištu. U priči jedan od aktera ustvrdi kako škole uništavaju mlade djevojke, jer želeći učiti i obrazovati se, one tako zapostavljaju osnovne ženine dužnosti kao kuhanje, pranje i sl. Jako ju je naljutilo takvo pisanje, te piše i objavljuje članak pod nazivom Madres-Majke u kojem ošto kritikuje takvo prikazivanje žene i smatra ga apsolutno nepovoljnim uticajem na mlade djevojke i žene. Stav koji ona zastupa u ovom članku, a koji će i kasnije biti njena osnovna nit jeste da žene i djevojke treba da se obrazuju, da teže ka tome i da je u tome njihova mogućnost za osamostaljenje i emancipaciju od konzervativnih vrijednosti koje se moraju mijenjati u korak s vremenom. Drugo Bohoretino reagovanje kroz novine desilo se još i ranije. Naime, 1916. godine u štampi se pojavio članak Jelice Belović-Bernadžikovske Južnoslavenska žena u politici gdje se spominje i sefardska žena koju autorica članka karakterizira kao neobrazovanu i odanu patrijarhalnim vrijednostima porodice i zajednice. Bohoreta piše reagovanje na ovaj članak pod nazivom Sefardska žena u Bosni u kojem nastoji prikazati sefardsku ženu, ne samo u svijetlu tradicionalnih vrijednosti, već kao i ženu koja cijeni porodične vrijednosti i ima niz vrlina i mana koje su sve dio generalne slike žene tog vremena. Ova dva teksta, ali i cijeli njen kasniji opus u kojem preovladavaju teme iz svakodnevnog života sefardske porodice i kuće, u kojima žena uvijek zauzima centralno mjesto i sve se odvija pretežno iz ženske perspektive, ovakvi njeni stavovi su uticali da je se nazove i percipira kao jednu od prvih bosanskih feministica, a definitivno kao prvu sefardsku feministicu. Njen feminizam se upravo i sastojao iz shvatanja značaja obrazovanja i emanicpacije žene u okolnostima u kojim je ona živjela, a ne u današnjem smislu te riječi. Najplodnije stvaralačke godine Bohorete bile su 20-te i 30-te godine 20. stoljeća kada aktivno piše, ali i postavlja drame na scenu, pravi kostime, odabire uloge, pa i muzički prati izvođenje vlastitih drama na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu. Njene komade izvodila je Jevrejska radnička omladinska zajednica „Matatja“. Njene najpoznatije drame su: „Esterka – društvena slika iz našeg doba“, „Shuegra ni de baro buena“ (Svekrva ni od blata nije dobra), „Hermandat“, „Avia de ser“, (Nekad bilo-scena iz života sa romansama u jednom činu), „Ožos mios“ (Oči moje). Glavna karakteristika Laurinog opusa je da je čitav napisan na judeo-španjolskom jeziku, ili ladinu, jeziku koji se godinama aktivno ne govori među sarajevskim Sefardima, ali isto tako ni u široj svjetskoj jevrejskoj zajednici. Taj jezik je po mnogo čemu specifičan i u stvari predstavlja pretklasični španski iz XV i početka VI stoljeća kojim se govorilo na Pirinejskom polutokou u momentu kad su tamošnji Jevreji prognani i kada su došli u naše krajeve. Bohoreta je svojim primjerom, svojim djelovanjem i cijelim svojim životom posvjedočila i dokazala da je potrebno i moguće razbiti sve predrasude o ženskoj inferiornosti, a na drugoj strani bila je jako svjesna, a što nije prestajala naglašavati, značaja borbe za vlastitu kulturu, tradiciju i običaje u drugačijoj sredini, potrebu njihovog dosljednog očuvanja i stalnog njegovanja. Na panou se mogu vidjeti: fotografija Laure Papo Bohorete, palakt za njenu predstavu, rukopisi, isječak iz štampe. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/915f8e144272eec3c87bcd2b63491817.jpg bc31908075e05df2c2e97310c35b7d06 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dvanaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Jelka Ostojić, njene pjesme u rukopisu Description An account of the resource Književni opus Jelke Ostojić nije veliki i ne predstavlja neku naročitu umjetničku vrijednost, ali ostaje svijetli primjer žene pisca, kao rijetke pojave u tadašnjoj bosanskoj sredini. Vezana uz rodni Zvornik, uz svoju porodicu, intimno povučena u svoje lične bolove zbog stradanja bližnjih, i male radosti, njene pjesme pisane upravo na te teme (očeva smrt, majčin dan, sestrina smrt, društvena događanja tog perioda), ne prelaze okvire osrednjih lirskih tvorevina. Nije štampala mnogo radova, svega nekoliko pjesama izašlo je rasuto po raznim časopisima i novinama, počevši od 1905. pa do pred rat 1941. Štampala je u časopisima „Srpska riječ“, „Ženski svijet“, „Gajret“, „Novi odjek“, „Budućnost“, „Politika“, itd. Napisala je i dvije pripovijetke: „Posljednji osmijeh“ i drugu nedovršenu „Opklada“. Obje priče opisuju događaje iz Prvog svjetskog rata. Od njenog književnog rada ostalo je još nešto aforizama, članaka, pjesama, te se time završava književno stvaralaštvo Jelke Ostojić. Ova skromna žena, pisac u par svojih članaka izrazila je i nekoliko misli o ženskom pravu, o radu i njegovoj neodoljivoj snazi,o religiji, o vjeri u bolju budućnost, kao i o svojim unutrašnjim trenucima slabosti, bola, čežnje i radosti. Na panou se mogu vidjeti arhivski dokumenti iz fonda o Jelki Ostojić: njene pjesme u rukopisu i štampi. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/15f769e7002a24acf72b69b134d7be69.jpg 039407e6b7599ab06af610287cc2a6f6 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Jedanaesti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Jelka Ostojić Description An account of the resource Ostojić Jelka – Sarajevo, signatura HAS, O-JO-221 Jelka Ostojić rođena je 1877. godine u Zvorniku. Otac joj je bio sveštenik. Svoje djetinjstvo provela je u velikoj ljubavi s bratom Dragomirom i sestrom Ružom koju je posebno voljela. Dragoj sestri Ruži posvetila je mnoge stihove, a poslije njene rane smrti, čitav ciklus pjesama. Pohađala je Trgovačku školu Hrvatskog trgovačkog društva Merkur u Zagrebu, pripadajući onoj malobrojnoj intelektualnoj ženskoj mladeži u Bosni i Hercegovini. Trgovačku školu je završila 1904. godine, dakle u 27. godini života. Već 1910. godine nalazimo podatke o njenom službovanju, prvo u Tuzli kod privatnika Jove R. Jovanovića kao daktilografkinja, a kasnije se redaju namještenja u privatnim i konačno u državnim službama. Od 1919. do 1925. radi kao administrator u uredništvu „Srpske riječi“, kod urednika Stijepe Kobasice, a zatim od 1925./26. u redakciji „Večernje pošte“. Od 1928. pa sve do 1949. godine kada je penzionisana, radila je predano kao službenik u Oblasnoj tkaonici beza i vezionici u Sarajevu, te je kao jedan od najstarijih njenih službenika bila svjedok mnogih promjena kako naslova, tako i strukture poslovanja kroz cijeli niz godina. Ratne godine (1941.-1944.) provela je na radu u Tkaonici. Književnim radom počela se baviti nešto prije završetka Trgovačke škole, oo 1903. godine. Njen književni opus nije veliki i ne predstavlja neku naročitu umjetničku vrijednost, ali ostaje svijetli primjer žene pisca, kao rijetke pojave u tadašnjoj bosanskoj sredini. Vezana uz rodni Zvornik, uz svoju porodicu, intimno povučena u svoje lične bolove zbog stradanja bližnjih, i male radosti, njene pjesme pisane upravo na te teme (očeva smrt, majčin dan, sestrina smrt, društvena događanja tog perioda), ne prelaze okvire osrednjih lirskih tvorevina. Mnogo osjećajnosti i sestrinske nježnosti unijela je u pjesme posvećene voljenoj „seji“ Ruži, kojoj posvećuje čitav ciklus lirskih pjesama. U borbi sa stihom često zaboravlja smisao, pa zato njene pjesme ostaju blijede i često naivne tvorevine. Nije štampala mnogo radova, svega nekoliko pjesama izašlo je rasuto po raznim časopisima i novinama, počevši od 1905. pa do pred rat 1941. Štampala je u časopisima „Srpska riječ“, „Ženski svijet“, „Gajret“, „Novi odjek“, „Budućnost“, „Politika“, itd. Napisala je i dvije pripovijetke: „Posljednji osmijeh“ i drugu nedovršenu „Opklada“. Obje priče opisuju događaje iz Prvog svjetskog rata. Od njenog književnog rada ostalo je još nešto aforizama, članaka, pjesama, te se time završava književno stvaralaštvo Jelke Ostojić. Ova skromna žena, pisac u par svojih članaka izrazila je i nekoliko misli o ženskom pravu, o radu i njegovoj neodoljivoj snazi, o religiji, o vjeri u bolju budućnost, kao i o svojim unutrašnjim trenucima slabosti, bola, čežnje i radosti. Preminula je u 86. godini života, tiho i nečujno, kao penzionerka, ostavivši za sobom svoje omiljene pjesme. Na panou se mogu vidjeti arhivski dokumenti iz fonda o Jelki Ostojić: diploma sa Trgovačke škole, dokumenti o njenim zaposlenjima. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/9d83310a2d3bfb95903a7999f9faf423.jpg 6cf9f77c45d727ce9bf39820cfecea68 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Deseti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Jelica Belović-Bernadzikowska, dokumenti iz fonda Description An account of the resource Jelica Belović-Bernadzikowska bila je svestrana i inteligentna žena koja je kroz svoj pedagoški, etnografski, književni, prevoditeljski, novinarski rad, kao borac za prava žena također, ostavila trajno sjećanje na svoje postojanje i djelovanje. Na ovom panou se mogu vidjeti dokumenti iz fonda o Bernadzikowskoj: stranice iz njenih memoara kao Jelice Belović Bernadzikowske (Ljube T. Daničić) u rukopisu, pismo na njemačkom jeziku od hrvatskog književnika Vladimira Tresića Borote, pismo Stevana Radića, tajnika Ženske dobrotvorne zadruge iz Srema u kojem odaje priznanje Jelici B. kao „prvoj književnici među svojim drugama na slovenskom jugu, koja ste sa svojim književnim radovima, te svojom iskrenom ljubavi prema rođenoj braći Hrvatima i Srbima, koja provejava svaki vaš rad, stekla priznanje i ljubav...“, posebno hvali njezin rad o narodnim vezovima, Kratko pisanje Jelice Belović kao desetogodišnje djevojčice: „Svaka ptica...“ , slika Jelice Belović Bernadzikowske u narodnoj nošnji sa sinom Vladimirom, itd. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/a2e18b69b77049c6ae4953b06c6caa70.jpg 221d767e1261590af87d62507aa01978 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Deveti pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Jelica Belović-Bernadzikowska Description An account of the resource Belović – Bernadžikovski Jelica – Sarajevo, signatura: HAS, O-BJ-86 Jelica Belović-Bernadzikowska bila je svestrano obrazovana i aktivna žena koja je govorila devet stranih jezika, napisala i objavila preko pedeset knjiga, poznata kao začetnica moderne etnologije na južnoslavenskim prostorima. Rođena je 1870. godine u Osijeku, u Hrvatskoj, od oca Josipa Belovića, gimnazijskog profesora i majke Marije Katarine (rođ. Fragner), koja je također poticala iz učiteljske porodice. Takvo okruženje učinilo je da je Jelica od najranijeg djetinjstva pokazala veliki interes za učenjem i ličnim razvojem. Svakako je tome doprinio i njen ambiciozni karakter i želja da uvijek bude prva i najbolja. Obrazovala se u Osijeku (Niža pučka (narodna) škola), u Đakovu (Viša djevojačka škola u Samostanu sestara milosrdnica), u Zagrebu (Ženska učiteljska škola (preparandija) u Samostanu sestara milosrdnica) koju je završila kao jedna od najboljih učenica. Kroz cijelo vrijeme obrazovanja učila je samostalno, najprije u djetinjstvu kada je pohađala još i privatnu njemačku školu, a kasnije je pored redovnih obaveza, učila i strane jezike – francuski, talijanski, engleski, i druge. U vrijeme dok je bila u Učiteljskoj školi započeo je njen književni angažman, tada je napisala svoju prvu pjesmu i objavila svoje prijevode u Glasniku sv. Josipa. Radni vijek je započela kao učiteljica u Zagrebu, a nastavila u Rumi i Osijeku, do dolaska u Bosnu i Hercegovinu 1896. godine, i to u Mostar, gdje je djelovala u krugu pjesnika i književnika Šantića, Dučića, Šole i drugih. Tu je upoznala sudskog činovnika, Poljaka Janka Bernadzikowskog za kojeg se udala iste godine i prešla da radi u Sarajevo kao učiteljica Trgovačke škole. Nakon dvije godine, 1898. prešla je Banja Luku, gdje je radila na mjestu upraviteljice Više djevojačke škole do 1902. godine kada je umirovljena, kako se negdje navodi, zbog „nacionalnog djelovanja“, a negdje se kaže „radi teške histerije i očne bolesti“. Jelica Bernadžikovski je bila otvorenih vidika i svojim djelovanjem je nastojala povezivati narode naših područja, što svjedoči i svojim životom i radom u gotovo svim južnoslovenskim zemljama, posebno Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini tog doba. Stoga je često ostajala i neshvaćena, pa i proganjana. U takvim okolnostima, došlo je do ranog penzionisanja, provjeravana je na poslu slanjem brojnih nadzornika, što se sve odrazilo i na njeno zdravlje. Cijelo ovo vrijeme Jelica je spisateljski aktivna, a uz svoja česta premještanja i promjene sredine počinje skupljati narodne pripovjetke i vezove. Pisala je često pod raznim pseudonimima: Jela, Jelica, Jasna, Hele, teta Jelica, mlada gospoja Ana i Ljuba T. Daničić. U Sarajevu je 1896. godine počela u nastavcima objavljivati svoj rad Građa za tehnološki rječnik ženskog ručnog rada, što je kasnije objavljeno kao knjiga koju mnogi smatraju njenim najvažnijim etnografskim djelom. Uslijed ranog penzionisanja imala je mnogo više vremena da se posveti svom etnografskom radu, koji se sastojao od rada na terenu po Bosni, ali i po bibliotekama i muzejima tadašnjih evropskih prijestonica. U više evropskih centara priređivala je izložbe i držala predavanja o narodnom vezu iz Bosne. Njoj pripadaju velike zasluge zbog ove promocije bosanskog veza među evropskim istraživačima. Nastavila je i sa svojim bogatim spisateljskim opusom. U Sarajevu je ponovo od 1906. do 1914. godine, a početkom Prvog svjetskog rata prelazi sa sinom u Osijek, da bi se u Sarajevo vratila već 1916. i tu ostala sve do 1927. godine. Poslednje dvije decenije svog života provela je u Novom Sadu (1927.-1946.) gdje je i preminula 30. juna 1946. i sahranjena na Uspenskom groblju. Njeno grobno mjesto nije sačuvano, pa je na inicijativu Kola srpskih sestara Eparhije bačke 2021. godine postavljena spomen-ploča sa njenim podacima. Jelica Belović-Bernadzikowska bila je svestrana i inteligentna žena koja je kroz svoj pedagoški, etnografski, književni, prevoditeljski, novinarski rad, kao borac za prava žena također, ostavila trajno sjećanje na svoje postojanje i djelovanje. Iako ona sama sebe nije smatrala feministicom, ipak je istom znatno doprinijela: prva je na ovim prostorima upotrijebila termin „žensko pismo“. Ona je to objašnjavala na način da: „drugačije žena gleda na svijet i život, drugačije muškarac i ta osobenost je velika vrijednost od koje se ne smije odstupiti.“ Vjerovala je da žene moraju biti načitane i obrazovane i da moderna žena nije ograničena ulogom supruge i majke, te da mora učestvovati u socijalnim i kulturnim dešavanjima društva. Međutim, bježala je od tzv. „salonski ušuškanih žena“ - feministica, a borila se za stvarna ženska prava. Govorila je, stvarala i objavljivala na hrvatskom i srpskom jeziku, ali i na njemačkom, francuskom, engleskom, poljskom, ruskom, talijanskom, slovačkom češkom, mađarskom i latinskom jeziku, a objavljivala je pod više pseudonima. Njena pojava je specifična iz više razloga, a ipak nedovoljno poznata. Svojim životom i djelovanjem bila je povezana i sa Hrvatskom gdje se rodila i školovala, i sa Bosnom i Hercegovinom gdje je provela možda svoje najplodnije radne i stvaralačke godine, ali i sa Srbijom gdje je također djelovala i na kraju i završila svoj put. Svugdje gdje je dolazila, dobro se prilagođavala bivajući ženom otvorenih i širokih vidika, imajući poštovanje prema svima, što je dokazala kroz svoja djela, ali i etnografski rad. Na panou se predstavljeni dokumenti iz fonda o Jelici Belović. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/694bc8be118f185130ebd1e2400206e4.jpg 6babffd1b734092c4b0a9c079ff32dcc Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osmi pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Adelina Paulina Irby, dokumenti iz fonda Description An account of the resource Adelina Paulina Irby – Sarajevo, signatura: HAS, O-API-381 Adelina Paulina Irbi (Adeline Paulina Irby) ili jednostavno Mis Irbi, kako je ostala upamćena, bila je engleska dama, sufražetkinja, putnica i putopisac, koja je svoj životni poziv ostvarila u balkanskim krajevima putujući, istražujući i bilježeći ovdašnje prilike u 19. stoljeću, u periodu pred kraj osmanske vladavine i u austrougarskom periodu. Na panou se vide arhivski dokumenti koji svjedoče o njenom djelovanju u Sarajevu, pisma koja je razmjenjivala sa Jocom Markovićem u Pakracu, pjesma pod naslovom "U slavu božji poslanica bosanskim i hercegovačkim bjeguncem velikodušni hraniteljica i utješiteljica plementi Engleskinja Adeline Pauline Irbijeve i Priscile Hanah Jonstonove", vijest o smrti Miss Irby u novinama, članak o Miss Irby. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025. https://dariahbih.unsa.ba/files/original/fa8e8728d325baca2a20c93fa0dcb4bd.jpg 67d70739b7ee34d7f851c9526ba56ee8 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Historijski arhiv Sarajevo Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sedmi pano izložbe "Femme Archival - Ženski glas iz Arhiva" Subject The topic of the resource Izložba, arhivska građa, Adelina Paulina Irby Description An account of the resource Adelina Paulina Irby – Sarajevo, signatura: HAS, O-API-381 Adelina Paulina Irbi (Adeline Paulina Irby) ili jednostavno Mis Irbi, kako je ostala upamćena, bila je engleska dama, sufražetkinja, putnica i putopisac, koja je svoj životni poziv ostvarila u balkanskim krajevima putujući, istražujući i bilježeći ovdašnje prilike u 19. stoljeću, u periodu pred kraj osmanske vladavine i u austrougarskom periodu. Svoja putovanja započela je već 1857. godine zajedno sa svojom dugogodišnjom prijateljicom Georginom Muir Mackenzie, kada su posjetile banjska odmarališta u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Obilazeći područja balkanskih zemalja, posebno su bile zabrinute zbog loših prosvjetnih prilika i slabe pismenosti, te premalog broja škola u tim područjima. Kao rezultat njihovih putovanja po Balkanu, objavile su knjigu, na sedam stotina stranica – uključujući ilustracije, mape i detaljna objašnjenja koja je objavljena u Londonu 1867. godine, pod naslovom Putovanja u slavenske provincije Turske u Evropi. Knjiga je bila više od putopisa, a preko nje su željele upoznati javnost u Engleskoj sa situacijom u ovdašnjim područjima. U Sarajevu je Mis Irbi ostala upamćena po svom humanitarnom radu i otvaranju škole za djevojčice. Najprije je 1866. godine kupila zemlju za gradnju škole, na lokalitetu nizvodno od mosta Čobanija, u mahali Žabljak, u blizini Ulice Sahtijanuša, koje je platila 900 funti. Nakon što je prikupila dovoljno sredstava u svojoj zemlji, obilazeći razne institucije i dobrotvore, škola je 1870. godine (negdje se navodi 28.11.1869.) počela sa radom. Nije naišla na mnogo odobravanja u početku, domaće stanovništvo je dosta podozrijevalo od strankinje koja je došla u njihovu zemlju i pozivala njihovu djecu, posebno djevojčice da se upišu u školu. Na veliku pomoć je naišla kod Stake Skenderove koja je pomogla Irbijevoj u radu škole prvih godina, jer je i sama ranije pokrenula i vodila školu za djevojčice koja je u međuvremenu zatvorena. Nova škola je bila poznata i kao Miss Irbyjev zavod i radila je nekoliko godina, međutim kada je 1875. godine počeo Hercegovački ustanak kada se domaće, pretežno srpsko stanovništvo pobunilo protiv osmanske vlasti, škola Mis Irbi je prestala sa radom u takvim nesigurnim okolnostima. Prije nego što se 1877. godine vratila u svoju zemlju Englesku, zajedno sa prijateljicom Priscillom Johnson, Mis Irbi je iskoristila svoja novčana sredstva da nabavi hranu i podijeli bosanskom stanovništvu ugroženom u ratnim okolnostima i izbjeglom u dijelove Dalmacije, ali i Slavonije. Mis Irbi je nesebično pomagala narod i u ratnim okolnostima, te je i tada osnivala mala školska odjeljenja da bi se djeca, ratna siročad obrazovala, pa je tako do 1878. godine osnovala preko dvadeset škola za izbjeglu djecu u Bosanskoj Krajini, Slavoniji i Dalmaciji, najviše u Pakracu, okolici Knina i u Bosanskom Petrovcu. U periodu od 1875. do 1879. godine Adelina Paulina Irbi je kroz svoje humanitarne aktivnosti, uz pomoć brojnih dobročinitelja, sakupila i podijelila 41.000 funti u hrani, odjeći i drugim potrepštinama za ljude u nevolji. Na jednu pohvalu za svoj rad u tom periodu, Mis Irbi je odgovorila: „Pomoći onom ko je slabiji od tebe je sveto. Istina je sveta. Historija nije sveta jer je puna laži, kao i ljudi koji je pišu. Velika ti hvala! Ono što ovdje radim dovoljno je za mene.“ Adelina Paulina Irbi se vratila u Sarajevo 1879. godine, obnovila rad svoje škole i nastavila je razvijati u narednim godinama. Škola je prerasla u Zavod gdje se hiljade i hiljade djece školovalo, a brojni učitelji i učiteljice su izašli iz škole spremni za svoje plemenito zvanje. Mis Irbi je svoj život posvetila pomaganju i obrazovanju slabijih, posebno djevojčica, te svojim plemenitim radom ostavila neizbrisiv trag u historiji Sarajeva. Bila je vrlo aktivna u kulturnom životu Sarajeva. Između ostalih stvari, njenom potporom osnovana je Dobrotvorna zadruga Srpkinja Sarajevki 1905. godine, a bila je i počasna članica Srpskog učiteljskog udruženja za Bosnu i Hercegovinu. Veliki dio svojih ličnih sredstava dala je za izgradnju Protestantske crkve u Sarajevu (današnje zgrade Likovne akademije), a za svoj rad dobila je više odlikovanja. Umrla je u svom Zavodu 15. septembra 1911. godine, a svo svoje nasljedstvo je zavještala i ostavila za dobrobit škole i onih kojima je pomoć potrebna. Iako je njena želja bila da se sahrani jako skromno, desetine hiljada ljudi su došli na posljedni ispraćaj i tako dostojno obilježili njen odlazak na vječni počinak, ali i u vječno sjećanje koje je zasigurno zaslužila svojim nesebičnim djelovanjem cijelog života. Svojim djelovanjem je Miss Irby ostavila ogroman pečat na početke emancipacije mladih žena i djevojaka u Sarajevu, pa onda i u Bosni i Hercegovini, prije svega kroz rad Zavoda za obrazovanje koji je osnovala i kroz koji su se obrazovale hiljade djevojčica i djevojaka. Zgrada Zavoda Miss Irby je srušena 1928. godine, a na njenom mjestu je sagrađena zgrada Doma Kola srpskih sestara. Nakon Drugog svjetsog rata tu je bio smješten Ženski studentski dom dr. Mladen Stojanović. Danas je tu smješteno kantonalno tužilaštvo. Na panou se vide arhivalije iz fonda Irbijeve. Creator An entity primarily responsible for making the resource Autori izložbe: Almira Alibašić i Elma Dervišbegović, Dizajn panoa: Velid Jerlagić Source A related resource from which the described resource is derived JU Historijski arhiv Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available JU Historijski arhiv Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 9.-17. juni 2025. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource JU Historijski arhiv Sarajevo, JU Muzej Sarajeva Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License (CC BY 4.0) Language A language of the resource Bosanski jezik Type The nature or genre of the resource Izložbeni pano Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2025.